{"id":9863,"date":"2017-03-05T01:00:00","date_gmt":"2017-03-05T00:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/centarzaprirodnumedicinu.com\/vens-ferel-vakcine-novi-genocid-2-industrijska-proizvodnja-novih-bolesti\/"},"modified":"2022-02-25T12:40:19","modified_gmt":"2022-02-25T11:40:19","slug":"vens-ferel-vakcine-novi-genocid-2-industrijska-proizvodnja-novih-bolesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/ziveti-u-skladu-sa-prirodom\/studije-i-nova-saznanja\/vens-ferel-vakcine-novi-genocid-2-industrijska-proizvodnja-novih-bolesti\/","title":{"rendered":"Vens Ferel: Vakcine, novi genocid? (2) &#8211; Industrijska proizvodnja novih bolesti"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Zau\u0161ke <\/strong>su retko opasne u detinjstvu; obi\u010dno nestaju u roku od de- set dana nakon oboljevanja na prirodan na\u010din. Kao rezultat dolazi do trajnog imuniteta. Me\u0111utim, opasno je kada ih dobiju mu\u0161karci posle puberteta. Kod oko 35% razvija se orhitis, ili zapaljenje testisa. To mo\u017ee da dovede do <strong>steriliteta<\/strong>.<\/p>\n<p>Kako vakcina protiv zau\u0161ki pru\u017ea imunitet koji nije do\u017eivotan \u2013 ve\u0107 postepeno nestaje, de\u010daci koji su primili vakcinu protiv zau\u0161ki mogu da dobiju zau\u0161ke kasnije tokom \u017eivota, sa opasnim komplikacijama. Statistike otkrivaju da se zau\u0161ke sve \u010de\u0161\u0107e javljaju nakon detinjstva, kao posledica vakcinacije protiv zau\u0161ki <em>(R.S. Mendhelson, M.D., How to Raise a Healthy Child, pp. 29-30, 213-214<\/em>).<\/p>\n<p>Vakcina protiv zau\u0161ki tako\u0111e mo\u017ee da izazove neposredne i \u0161tetne reakcije, uklju\u010duju\u0107i grozni\u010dne napade, osip, jednostranu nervnu glu- vo\u0107u, a povremeno mo\u017ee da izazove i encefalitis.<\/p>\n<p>Navodi se da nedavno proizvedena vakcina protiv zau\u0161ki dovodi do ve\u0107e u\u010destalosti encefalitisa (<em>\u201eClinical and Epidemiological Features of Mumps Meningoencephalitis and Possible Vaccine-Related Disease,\u201c Pediatric Infectious Disease Journal, November 1989, pp. 751-754<\/em>).<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Upotreba vakcine protiv zau\u0161ki, koja je povezana sa ozbiljnim sporednim efektima, izgleda neopravdana. Primena vakcine tokom adolescencije bi mogla samo da produ\u017eava problem slabljenja imuniteta i da pomeri pojavu bolesti i njene komplikacije na jo\u0161 stariju populaciju<\/em><\/strong>\u201c (<em>Randall Neustaedter, O.M.D., The Immunization Decision, 1990, p. 60<\/em>).<\/p>\n<p>Govorilo se da decu treba vakcinisati protiv rubele da ne bi prenela bolest na trudnice. Me\u0111utim, istra\u017eivanje dr Stefana \u0160oenbauma i njegovih saradnika iz 1975, posebno izvr\u0161eno upravo radi tog pitanja \u2013 otkrilo je iznena\u0111uju\u0107u \u010dinjenicu da odrasle \u017eene dobijaju rubelu od drugih odraslih osoba, a ne od dece (<em>S.C. Schoenbaum, et al., \u201eEpidemiology of Congenital Rubella Syndrome: The Role of Material Pa- rity,\u201c Journal of the American Medical Association, 1975, Vol. 233, pp. 151-155<\/em>).<br \/>\n<strong><br \/>\nU \u010dasopisu American Journal of Diseases of Childhood izve\u0161teno je slede\u0107e:<\/strong><\/p>\n<p>\u201e<em><strong>Dvadesetomese\u010dni de\u010dak je bio dobro do desetog dana nakon vakcinacije kombinovanom vakcinom protiv zau\u0161ki-rubele. Prvobitni problemi bili su nesposobnost stajanja na levoj nozi i bol u svim udovima. Slabost se pro\u0161irila na obe noge i penjala se uklju\u010duju\u0107i sve ekstremitete. Pregled je otkrio osetljivo dete sa potpunom paralizom svih udova i nesposobno\u0161\u0107u dr\u017eanja glave uspravnom. Kod pacijenta je postojala jasna osetljivost mekog tkiva na svim udovima. Neurolo\u0161ka pro- cena nije mogla da ustanovi prisustvo refleksa istezanja mi\u0161i\u0107a<\/strong><\/em>\u201c. (<em>J. R. Gunderson, \u201eGuillain \u2013 Barr\u00e9 Syndrome: Occurrence Following Combined Mumps-Rubella Vaccine,\u201c American Journal of Diseases of Childhood, 1973, Vol. 125, pp. 834-835<\/em>).<\/p>\n<p><strong><span style=\"font-size: larger;\">Influenca (grip)<\/span><\/strong><\/p>\n<p>Ve\u0107ina ljudi influencu naziva \u201e<em><strong>grip<\/strong><\/em>\u201c. Vakcine protiv gripa variraju po tipu i efektima, iz godine u godinu. Stalno se razvijaju novi sojevi u poku\u0161aju savladavanja epidemije gripa za datu godinu. Naravno, to tako\u0111e zna\u010di da vakcinacija protiv gripa prethodne godine ne mo\u017ee puno da pomogne osobi naredne godine.<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Vi\u0161e od 500 ljudi koji su primili vakcinu protiv gripa 1976. godine ostalo je paralizovano uz Gilen-Bare sindrom. Trideset njih je umrlo. Tokom te iste godine, stopa u\u010destalosti Gilen-Bare sindroma me\u0111u ameri\u010dkim vojnim osobljem vakcinisanim protiv gripa bila je 50% ve\u0107a u odnosu na nevakcinisane civile. Dr D\u017eon Sil (John Seal) sa Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti veruje da su \u2018bilo koja ili sve vakcine sposobne da prouzrokuju Gilen-Bare sindrom<\/em><\/strong>\u201c (<em>N. Z. Miller, Vaccines: Are They Really Safe and Effective, 1992, p. 44.<\/em>)<\/p>\n<p>Medicinski izve\u0161taji otkrivaju da je jedan od efekata programa vakcinacije protiv svinjskog gripa bila multipla skleroza kao i Gilen-Bare sindrom. Komentari\u0161u\u0107i ovu vezu, dr Vajzbren (Waisbren) je predlo\u017eio da virus iz vakcine protiv svinjskog gripa mo\u017eda o\u0161te\u0107uje ili uni\u0161tava mijelin koji obla\u017ee spolja\u0161njost nerava.<\/p>\n<p>&#8222;<strong>D<\/strong><strong><em>a li je mogu\u0107e da antigen iz vakcine protiv svinjske influence iza- ziva kod nekih pacijenata imuni odgovor na osnovne proteine mijeli- na \u2013 one koji okru\u017euju periferne nerve kod pacijenata kod kojih se javi Gilen-Bare sindrom, i oko centralnih nerava kod pacijenata kod kojih do\u0111e do pojave poreme\u0107aja sli\u010dnog multiploj sklerozi?<\/em><\/strong>\u201c (<em>Burton A. Waisbren, M.D., \u2018Swine Influenza Vaccine\u2019, Annals of Internal Medi- cine, July 1982, p. 149<\/em>).<\/p>\n<p>Dr Robert Kou\u010d (Robert Couch) sa Bejlor univerziteta iz Hjustona u Teksasu je u januaru 1982. godine svedo\u010dio pred ameri\u010dkim savetodavnim komitetom slu\u017ebe zdravstvene za\u0161tite zadu\u017eene za imunizaciju. On im je ispri\u010dao o ve\u0107em broju starijih osoba koje su imale istoriju hroni\u010dnih poreme\u0107aja. Nakon \u0161to su primili vakcinu protiv gripa, neke od njihovih alergija i drugih problema postali su gori; kod nekih sa hipertenzijom do\u0161lo je do porasta krvnog pritiska; neki sa dijabetesom imali su pove\u0107an nivo \u0161e\u0107era u krvi; nekima sa gihtom stanje se pogor\u0161alo; kod nekih osoba sa Parkinsonovom bole\u0161\u0107u do\u0161lo je do pove\u0107anja nespretnosti.<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Izve\u0161taji koji povezuju imunizaciju sa Rejevim sindromom nastavljaju da se pojavljuju. Pri epidemiji koja je pogodila 22 dece u Montrealu, pet je primilo vakcine (vakcine protiv malih boginja, rubele, DTP, i Sejbinove polio vakcine) u roku od tri sedmice pre sme\u0161tanja u bolnicu. Iako su Centri za kontrolu bolesti brzo predlo\u017eili vezu izme\u0111u Rejevog sindroma i odre\u0111enih epidemija gripa, nisu, koliko ja znam, podjednako razmotrili vezu izme\u0111u ove bolesti i same vakcine protiv gripa<\/em><\/strong>\u201c. (<em>Robert Mendelsohn, M.D., San Francisco Chronicle, May 22, 1978<\/em>).<\/p>\n<p><span style=\"font-size: larger;\"><strong>Rubela<\/strong><\/span><\/p>\n<p>Kada dete dobije rubelu, rezultat je blaga bolest sa malo problema. U stvari, ve\u0107ina njih ni ne primeti da je ima. Simptomi su curenje iz nosa, bol u grlu, veoma blaga temperatura, i donekle uve\u0107ani, osetljivi limfni \u010dvorovi sa strane vrata. Ru\u017ei\u010daste, blago izdignute ospe pojavljuju se na ko\u017ei.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, situacija je potpuno druga\u010dija ako trudnica oboli tokom prvog tromese\u010dja (prva tri meseca trudno\u0107e). Njena beba mo\u017ee da se rodi sa uro\u0111enim manama (kao \u0161to su defekti udova, mentalna retardacija, poreme\u0107en vid, o\u0161te\u0107en sluh, ili sr\u010dane mane).<\/p>\n<p>O\u010digledno, opasno je vakcinisati mladu devoj\u010dicu protiv rubele! Kada kasnije imunitet nestane, ona je odrasla \u2013 i tada mo\u017ee da dobije rubelu za vreme rane trudno\u0107e. Rezultat mo\u017ee da bude dete sa uro\u0111enom manom. To je dovoljan razlog zbog koga vakcinu protiv rubele ne treba tek tako davati deci. Iako je u medicinskim krugovima poznato da pribli\u017eno 25% vakcinisanih protiv rubele gubi imunitet u roku od pet godina (<em>R.S. Mendhelson, The Risks of Immunizations, 1988, p. 4<\/em>), ipak se deci \u2013 uklju\u010duju\u0107i devoj\u010dice \u2013 rutinski daju <strong>MMR<\/strong> vakcine-koje uklju\u010duju vakcinu protiv rubele.<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Vakcinu protiv rubele je nepotrebno davati de\u010dacima, po\u0161to je ovo oboljenje od malog zna\u010daja za mu\u0161karce. Me\u0111utim, opasnost od inficiranja trudne \u017eene virusom rubele predstavlja veoma ozbiljan razlog za zabrinutost. Dr Antoni Moris (J. Anthony Morris), biv\u0161i rukovodilac Uprave za hranu i lekove, istakao je 1977. u \u010dasopisu National Health Federation Bulletin, \u2018De\u010dake ne treba vakcinisati pro- tiv rubele jer je za de\u010dake rubela relativno bezna\u010dajna bolest\u2026 Vakcinacija protiv rubele pove\u0107ava \u0161anse da trudna \u017eena dobije virus iz vakcine od sina koji je nedavno vakcinisan\u2019<\/em><\/strong>\u201c (<em>The Dangers of Immunization, 1987, p. 53<\/em>). \u201e<strong><em>I do 26% dece koja su primila vakcinu protiv rubele pri nacionalnim programima testiranja razvilo je artralgiju i artritis. Mnogima je bila potrebna medicinska pomo\u0107, a neka su sme\u0161tena u bolnicu da bi bila testirana na reumati\u010dnu groznicu i reumatoidni artritis<\/em><\/strong>\u201c. (<em>\u201eScience Aftermath,\u201c Science, March 26, 1977<\/em>).<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>O\u010digledno je da vakcinacije dece protiv rubele koja se vr\u0161i tek nekoliko godina, nije veoma uspe\u0161na<\/em><\/strong>\u201c, (<em>Dr. Plotkin, professor of pediatrics at the University of Pennsylvania School of Medicine<\/em>).<\/p>\n<p>Istra\u017eivanje sprovedeno tokom epidemije rubele u Kasperu, u Vajomingu, otkrilo je da je 73% obolele dece ve\u0107 bilo vakcinisano protiv nje. Pri izbijanju ove bolesti u Melburnu, u Australiji, 80% od svih vojnih regruta koji su dobili bolest primilo je vakcinu protiv rubele \u010detiri meseca pre toga (<em>Australian Nurses Journal, May 1978<\/em>). U negativne sporedne efekte vakcinacije protiv rubele spadaju artritis, artralgija (bol u zglobovima), i polineuritis (bol perifernih nerava, ili paraliza).<\/p>\n<p>Mo\u017eda poznajete nekog sa sindromom hroni\u010dnog zamora, \u010dijeg izaziva\u010da nau\u010dnici nazivaju Epstajn-Bar virus. Pre 1982. godine nije postojao u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Neprekidno stvaramo nove bolesti! Istra\u017eiva\u010di sada znaju da ga je proizvela nova vakcina protiv rubele (prvi put primenjena 1979). Kada dete primi vakcinu, Epstajn-Bar virus mo\u017ee da ostane u njegovom telu godinama i da ga, obi\u010dnim kontaktom, prenese na druge (<em>A.B. Allen, M.D., \u201eIs RA27\/3 a Cause of Chronic Fatigue?\u201c Medical Hypothesis, Vol. 27, 1988, pp. 217-220; i A.D. Lieberman, M.D., \u201eThe Role of Rubella Virus in the Chronic Fati- gue Syndrome,\u201c Clinical Ecology, Vol. 7, No. 3, pp. 51-54<\/em>).<\/p>\n<p>U \u010dlanku koji je sproveo pregled statisti\u010dkih dokaza \u0161tetnih efekata obavezne vakcinacije protiv rubele u Nju D\u017eerziju, izneti su slede\u0107i komentari:<\/p>\n<p>\u201e<em><strong>HEW (ameri\u010dko ministarstvo za zdravlje, obrazovanje i socijalnu pomo\u0107) je po\u010detkom 1970. izvestilo da je i do 26% dece koja su primila vakcinu protiv rubele pri nacionalnim programima testiranja razvilo artralgiju i artritis. Mnogima je bila potrebna medicinska pomo\u0107, a neka su sme\u0161tena u bolnicu da bi bila testirana na reumati\u010dnu groznicu i reumatoidni artritis. U Nju D\u017eerziju ovaj isti program testiranja pokazao je da je 17% vakcinisane dece razvilo artralgiju i artritis\u2026Izve\u0161taj HEW-a ukazuje da je 1967. godine u celoj SAD prijavljeno samo 87 slu\u010dajeva sindroma kongenitalne rubele; dvanaest slu\u010dajeva je prijavljeno u Nju D\u017eerziju. Te\u0161ko da ove statistike opravdavaju obogaljenje procenjenih 340.000 dece u dr\u017eavi Nju D\u017eerzi, kao rezultat vakcine protiv rubele. \u0160tavi\u0161e, pi\u0161u\u0107i za poslednji broj \u010dasopisa New England Journal of Medicine, dobitnik nobelove nagrade dr D\u017eon Enders (John Enders) sa Harvarda, izrazio je zabrinutost da mlade devoj\u010dice koje se danas vakcini\u0161u imaju ve\u0107e \u0161anse da dobiju bolest kada odrastu i po\u010dnu da dobijaju decu nego da su prirodno dobile bolest tokom detinjstva. Nalazi ukazuju da vakcinacija mo\u017ee da uspostavi samo delimi\u010dnu otpornost koja ne traje dugo niti pru\u017ea trajni imunitet kao prirodna infekcij<\/strong><\/em>a\u201c. \u2013( <em>Science, March 26, 1977, p. 9.<\/em>)<\/p>\n<p>Neobi\u010dna je \u010dinjenica da su dva medicinska \u010dasopisa izvestila da se u mnogim bolnicama zahteva od celokupnog osoblja da prime vakcinu protiv rubele \u2013 ali lekari (oni su ti koji \u010ditaju medicinske \u010dasopise) odbijaju da prime vakcinu protiv rubele dok ih drugo bolni\u010dko osoblje dobrovoljno prima (\u201e<em>Rubella Shots for Hospital Employess\u201c The Doctor\u2019s People: A Medical Newsletter for Consumers, August 1991, pp. 1-2<\/em>). U drugom istra\u017eiva\u010dkom izve\u0161taju je napomenuto da je 90% aku\u0161era i vi\u0161e od dve tre\u0107ine pedijatara odbilo da primi vakcinu protiv rubele (<em>\u201eRubella Vaccine and Susceptible Hospital Employees: Poor Physician Participation\u201c; Journal of the American Medical Association, February 20, 1981<\/em>). Ti lekari rade u okviru dve medicinske oblasti koje su najstru\u010dnije za opasnosti vakcina.<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Sedmog avgusta 1989. primila sam rubela, male boginje, i vari-\u010dela zoster titar IGg vakcine. \u0160kolujem se za medicinsku sestru. U roku od tri sedmice po\u010dela sam da se ose\u0107am slabo, umorno i tromo. To je dovelo do utrnulosti u obe ruke i stopala. Do novembra se razvio Gilen-Bare sindrom i dva meseca sam provela u bolnici. Nisam mogla da hodam, imala sam pote\u0161ko\u0107e da pomeram gornje udove, imala urinarne i abdominalne probleme, delimi\u010dnu paralizu lica, i zna\u010dajno sam smr\u0161ala. Pre toga sam bila aktivna zdrava \u017eena, \u017eeljna da zavr\u0161i program za medicinsku sestru<\/em><\/strong>\u201c (<em>Vaccine Reaction Report, National Vaccine Information Center, November 25, 1991, pp. 23-24<\/em>).<\/p>\n<p>U narednoj izjavi, \u201e<em><strong>imunizacija krda<\/strong><\/em>\u201c predstavlja australijski izraz za ono \u0161to mi zovemo \u201e<strong><em>masovna imunizacija<\/em><\/strong>\u201c: ne odnosi se na vakcinisanje \u017eivotinja.<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Seminar o rubeli je odr\u017ean u oktobru 1972. na odeljenju za patologiju, univerzitetskom odeljenju Ostin bolnice u Melburnu, u Australiji. Dr Beverli Alan (Beverly Allan), virolog, iznela je brojne dokaze protiv efektivnosti vakcine. Ona je bila toliko zapanjena onim \u0161to je ustanovila da je, kao i sve ve\u0107i broj nau\u010dnika, dovela u pitanje celokupnu oblast vezanu za imunizaciju krda<\/em><\/strong>\u201c (<em>G. Dettman, Ph.D., and A. Kalokerinos, M.D., \u201eDoes Rubella Vaccine Protect?\u201c Australian Nur- ses Journal, May 1978<\/em>).<\/p>\n<p>Kada roditelji odvedu svoju decu na rutinski lekarski pregled, standardna je procedura da im lekari daju MMR vakcine. One bi trebalo da \u0161tite od zau\u0161ki, malih boginja, i rubele. Medicinske smernice preporu\u010duju da se ove vakcine daju deci staroj oko 15 meseci.<\/p>\n<p><span style=\"font-size: larger;\"><strong>Pertuzis (veliki ka\u0161alj)<\/strong><\/span><\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Voleli bismo da vidimo smanjenje broja slu\u010dajeva bolesti po \u0161to je manjoj ceni mogu\u0107e. Me\u0111utim, ovaj cilj je te\u0161ko ostvariti jer na\u010din razvoja imuniteta protiv velikog ka\u0161lja nije jasan; zbog toga znamo malo toga o principu imunizacije od bakterije. Da bismo ostvarili za\u0161titu dajemo celu bakteriju kako bismo omogu\u0107ili doma\u0107inu da prona\u0111e efektivan imunolo\u0161ki odgovor. Zbog toga moramo da uklju\u010dimo sve komponente bakterije, uklju\u010duju\u0107i toksi\u010dne<\/em><\/strong>\u201c <em>(Vincent Fulginiti, M.D., 1984, navedeno u H.L. Coulter and B.L. Fisher, A Shot in the Dark, p. 205<\/em>).<\/p>\n<p>Medicinsko ime za veliki ka\u0161alj je \u201e<strong><em>pertuzis<\/em><\/strong>\u201c. To mo\u017ee da bude opasno oboljenje. Jak ka\u0161alj mo\u017ee toliko da oslabi telo da osoba umire od nedostatka kiseonika. U ve\u0107ini slu\u010dajeva, bolest nije fatalna, ali je najopasnija kada je deca mla\u0111a od \u0161est meseci dobiju. Ne izgleda da ijedan poznati antibiotik i ubla\u017eiva\u010d ka\u0161lja mo\u017ee da pobolj\u0161a stanje.<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>\u010cudno je, ali izgleda da su Sjedinjene Dr\u017eave jedina ve\u0107a zapadnja\u010dka zemlja sa obaveznom vakcinacijom protiv pertuzisa. Nije obavezna u Engleskoj, Francuskoj, Zapadnoj Nema\u010dkoj, Kanadi, Austriji, Italiji, \u0160vajcarskoj, Portugalu, \u0160paniji, Danskoj, \u0160vedskoj, Belgiji, Finskoj, Irskoj, Norve\u0161koj, i Holandiji. U stvari, jedini deo Evrope u kome je vakcinacija protiv pertuzisa univerzalno nametnuta je Sovjetski savez i zemlje iza nekada\u0161nje \u2018gvozdene zavese\u2019 Poljska, Ma\u0111arska, i \u010cehoslova\u010dka. Masovna vakcinacija u na\u0161em \u2018slobodnom dru\u0161tvu\u2019 nije dobrovoljna. Od ukidanja regrutacije 1970-ih, obavezna vakcinacija ostaje jedi- ni zakon koji zahteva od gra\u0111anina da rizikuje \u017eivot za svoju zemlju<\/em><\/strong>\u201c (<em>H.L. Coulter and B.L. Fisher, A Shot in the Dark, p. 204<\/em>).<\/p>\n<p>U stvari, broj slu\u010dajeva velikog ka\u0161lja opadao je u godinama pre uvo\u0111enja vakcine protiv pertuzisa. Od 1900. do 1935. stopa smrtnosti od ove bolesti opala je 79% u SAD (<em>International Mortality Statistics, 1981, pp. 164-165<\/em>). Zbog problema sa vakcinom, stopa smrtnosti je, od po\u010detka vakcinacije, ponovo porasla. \u201e<strong><em>Izve\u0161taji u medicinskoj literaturi o ozbiljnim \u0161tetnim posledicama \u0161ok i o\u0161te\u0107enje mozga kod odoj\u010dadi primalaca vakcine protiv pertuzisa prostiru se od 1930-ih pa do danas<\/em><\/strong>\u201c (<em>The Randolph Society, The Dangers of Immunization, 1987, p. 56<\/em>).<\/p>\n<p>Vakcina protiv velikog ka\u0161lja izaziva visok procenat neurolo\u0161kih komplikacija, uklju\u010duju\u0107i smrt. Nekoliko lekara koje poznajem uop\u0161te je ne daju. \u2013 (<em>Robert Mendelsohn, \u201eVaccinations Pose Hazards,\u201c Idaho Statesman, December 19, 1977<\/em>.)<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Jedan slu\u010daj koji su opisali govori o de\u010daku starom osam meseci, koji je dobio prvu inekciju protiv pertuzisa sa sedam meseci. Nakon inekcije do\u0161lo je do nadra\u017eljivosti i pospanosti koje su se za oko tri dana povukle. Tri sedmice kasnije dobio je drugu inekciju i \u2018brzo postao razdra\u017eljiv, nemiran, febrilan (grozni\u010dav), a desna ruka bila mu je ukru\u0107ena. Oko 72 sata nakon vakcinacije, dobio je dva ozbiljna napada generalizovane konvulzije i primljen je u drugu bolnicu\u2019. Kada ga je osam meseci kasnije pregledao njegov porodi\u010dni lekar, \u2018de\u010dak je bio slep, gluv, uz nastupe gr\u010deva, i bespomo\u0107an<\/em><\/strong>\u201c (<em>istra\u017eivanje iz 1948. od Randolph K. Byers and Freerick C. Moll of Harvard Medical School, kako je objavljeno u H.L. Coulter and B.L. Fisher, A Shot in the Dark, pp. 22-23<\/em>).<\/p>\n<p>Dr Vinsent Fulginiti, predsednik Komiteta za infektivne bolesti Ameri\u010dke akademije pedijatrije, 1976. godine je napisao rad, \u201e<strong><em>Sporna pitanja u vezi va\u017ee\u0107ih praksi imunizacije: Gledi\u0161te jednog lekara<\/em><\/strong>\u201c (<em>Controversies in Current Immunization Practices: One Physician\u2019s Viewpoint<\/em>). Rad je uklju\u010den u izjavu dr Entonija Morisa iz 1982. godine, podnetu potkomitetu ameri\u010dkog senata:<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Za mene je neshvatljivo da mo\u017eemo odlu\u010dno da preporu\u010dujemo i primenjujemo vakcinu protiv pertuzisa bez podjednake posve\u0107enosti re\u0161avanju nere\u0161enih pitanja. Moje je uverenje da Nacionalni instituti zdravlja, Uprava za hranu i lekove, i CDC neprekidno treba da ohrabruju kompetentne autoritete da istra\u017ee neodgovorena pitanja i poku\u0161aju da pru\u017ee definitivne odgovore<\/em><\/strong>\u201c (<em>V.A. Fulginiti, M.D., navedeno u J.A. Morris, Ph.D., statement to U.S. Senate Subcommittee on Investigations and General Oversight, Committee on Labor and Human Relations, June 30, 1982<\/em>).<\/p>\n<p>Kada u takvim prilikama dovoljno veliki deo javnosti sazna za to, javnost ostaje \u0161okirana vide\u0107i \u0161ta vakcine protiv pertuzisa rade deci. Zbog ovih problema dolazi do velike uzbu\u0111enosti, koju dr\u017eavni zdravstveni uredi poku\u0161avaju da umire re\u010dima o miru i bezbednosti. Me\u0111utim, povik je kona\u010dno doveo, 1986, do kongresnog zakona (NCVIA, o kome se detaljnije govori pri kraju ove knjige).<\/p>\n<p>\u201e<strong><em>Spor oko vakcine je dosegao svoj emocionalni i politi\u010dki zenit publicitetom nastalim zbog reakcija na vakcinu protiv pertuzisa. Pa\u017enja javnosti je okrenuta televizijskim dokumentarcima, popularnim knjigama<\/em><\/strong> (<em>Coulter &amp; Fisher, A Shot in the Dark, 1985<\/em>),<strong><em> i brojnim \u010dlancima u \u0161tampi. Deca u Velikoj Britaniji i \u0160vedskoj vi\u0161e ne primaju vakcinu protiv pertuzisa. Japan je odlo\u017eio vakcinaciju protiv pertuzisa vr\u0161e\u0107i je tek kada deca napune dve godine, a ameri\u010dki kongres je doneo nacionalni zakon o povredama dece prouzrokovanim vakcinama NCVIA kako bi se roditeljima \u010dija su deca povre\u0111ena vakcinama obezbedila nadoknada<\/em><\/strong>\u201c (<em>Randall Neustaedter, O.M.D., The Immunization Decision, 1990, p. 43<\/em>).<\/p>\n<p><span style=\"font-size: larger;\"><strong>Vakcinom do epilepsije<\/strong><\/span><\/p>\n<p>MMR vakcina sme\u0161ta virus malih boginja u mozak de\u010daka. Dete je razvilo ozbiljnu epilepsiju nakon \u0161to je primilo MMR vakcinu. Pa\u017eljivo istra\u017eivanje je otkrilo da je virus malih boginja iz vakcine dospeo do njegovog mozga i izazvao ovo obogaljuju\u0107e stanje. Ova tragedija je navedena u novinama London Telegraf (<em>21. Januar, 2001<\/em>).<br \/>\n&#160;<\/p>\n<p style=\"text-align: right;\"><a href=\"https:\/\/centarzaprirodnumedicinu.com\/proizvodi\/literatura\/prodavnica\/vakcine-novi-genocid.html\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\"><span style=\"font-size: larger;\"><strong>Vens Ferel<\/strong><\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Vode\u0107i svetski zdravstveni problem su vakcine i njihova masovna upotreba. Sa ovom stra\u0161nom istinom koja je vi\u0161estruko potvr\u0111ena, ne bi se slo\u017eila samo mafija iz Svetske zdravstvene organizacije, koja je glavni lobista farmaceutske industrije i glavni oslonac njene mafije. Ali, nezavisni stru\u010dnjaci i mnoge civilizovane dr\u017eave i njihova nadle\u017ena ministarstva, odavno su skrenuli pa\u017enju da vakcine primaju na svoju odgovornost. Pre nekoliko godina, ministarka zdravlja Poljske, slu\u017ebeno je zabranila njihovu upotrebu.<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":9864,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[294],"tags":[3121,1974,2211,557,2436,3122,587,853,2847,3117,2791],"class_list":["post-9863","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-studije-i-nova-saznanja","tag-epilepsija","tag-grip","tag-kasalj","tag-otrov","tag-prevare-moderne-medicine","tag-rubela","tag-vakcina","tag-vakcine","tag-vakcine-novi-genocid","tag-vens-ferel","tag-zauske"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9863","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9863"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9863\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9864"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9863"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9863"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.centarzaprirodnumedicinu.com\/test\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9863"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}